Izbor odlomaka
Odlomak B: Tajna
Nedavno je u selo došao novi učitelj imenom Ser. Podučavao je ljude o biljkama. Učili su kako nastaju iz sjemena, kako se razvijaju te kakve plodove donose. Posebno su izučavali koje su biljke dobre za prehranu, koje su dobre za liječenje, a koje su otrovne i nikako se ne smiju jesti.
Jedan dan pričali su o drvetu jabuke i raznim vrstama plodova koje različite vrste stabala jabuke donose. Razgovor je vođen u sjeni razgranatog stabla jabuke s velikim crvenim plodovima. Tijekom priče učenici su nabrali veću količinu ukusnih plodova te je po završetku razgovora učitelj Ser pozvao učenika Samija da mu ih pomogne odnijeti u selo.
Jabuke su spremili u dvije košare napravljene od čvrste slame žita i krenuli prema selu. Ostali su učenici već otišli svojim putem.
"Sami, voliš li ti voće?" upita ga učitelj Ser.
"Svakako, učitelju. Najdraže su mi jabuke."
"Jabuke", zamišljeno reče Ser i nastavi: "Da, jabuke su ukusno i zdravo voće, ali postoji još ukusnije voće koje niste probali, voće koje raste iza Crne planine."
" Čuo sam za to. Eva je pričala o tom narančastom i svijetložutom voću."
"Da, Eva vam je pričala. Ona je došla od tamo. Je li donijela voće sa sobom?"
"Nije. S njom je bio učitelj Abraham. On je, u stvari, doveo nju."
"A da, tako je", reče Ser zamišljeno i nastavi: "Zasigurno vam je Abraham zabranio da idete iza Crne planine."
"Da, zabranio je još i prije Evina dolaska."
"Da, da, da, a zašto je Abraham to zabranio?"
"Rekao je da nema puta kroz Crnu planinu, da je planina puna opasnih divljih zvijeri te da bi svatko tko uđe daleko u planinu, zasigurno umro. Čak i ako bi uspio doći na drugu stranu, ne bi mogao tamo živjeti i ubrzo bi umro. Abraham je rekao da ljudi iz našeg sela nikako ne mogu preživjeti s druge strane planine."
"Zar je to rekao? A kako je onda preživjela Eva?"
Sami s čuđenjem pogleda Sera. Kroz glavu mu prođe pitanje: zaista, kako je preživjela Eva? Danima je slušao njene priče o životu s one strane. Priče o sočnim narančastim plodovima, o pijesku na obali velike slane vode, tako velike da joj se ne vidi kraj, o velikim ribama, o čudesnom duguljastom voću koje je najslađe kada mu kora požuti, o čudnim pticama šarenih boja, o ljudima tamne kože...
"Da, kako je preživjela Eva?", s čuđenjem ponovi Sami.
"Vidiš, Sami, postoji tajna koju ti ne bih smio reći", zagonetnim glasom reče Ser.
"Tajna?", začudi se Sami. "Zar Abraham nama nešto skriva? Pa on je naš glavni učitelj."
"Da, Sami. On je vaš glavni učitelj, ali nije vam htio otkriti tajnu zemlje iza Crne planine. Stoga, ni ja vam to ne bih smio reći."
"Dobro. Pitat ću Evu. Ona će mi sigurno reći."
"Ali Eva ne zna za tajnu. Nju je Abraham doveo ovamo kako je ne bi saznala. Zar vam nije već ispričala sve što zna o zemlji iza planine?"
"Imaš pravo", s uzdahom se složi Sami.
Nastavili su šutke. Sami je zamišljeno pokušavao dokučiti što bi to moglo biti tako važno iza planine, a što im Abraham nije želio otkriti. Razmišljao je o onome što je govorila Eva, ali ništa nije upućivalo na odgovor. Konačno, pomisli da bi bilo najbolje da mu Ser kaže o čemu se radi.
Ser ga pogleda i kao da je pročitao njegove misli, reče:
"Sami, vidim da čezneš za odgovorom. Razdire te znatiželja. Očito bi bilo najbolje da uopće nismo razgovarali o tome."
Sami ga pogleda i zastane. Stane i Ser.
"Da, možda bi bilo najbolje. No, ti znaš odgovor", Sami napravi stanku i nastavi: "Bilo bi lijepo kad bi mi ga rekao."
"Tako je, Sami. Vaši vam dosadašnji učitelji to nisu rekli jer im je tako zapovjedio Abraham. No, ja sam iz Luciferova tima i nemam tu zabranu, pa ti mogu reći. Pozorno slušaj. U zemlji iza Crne planine raste posebno narančasto voće koje jedu vaši učitelji i koje im daje znanje i moć. Abraham zna da biste vi jedući to voće brzo postali njemu ravni i zato vam je zabranio da idete tamo. Zar ne vidiš kako Eva brzo uči? Nju je Abraham doveo iz zemlje iza planine, zar ne? Pa Adam. Ni on nije rođen u selu. I njega je Abraham jednog dana stvorio i doveo u selo. Zasigurno je i njega hranio tim voćem."
Sami je zapanjeno gledao u Sera.
"Zar to znači da bismo mi ljudi ubrzo bili moćni kao i vi naši učitelji samo kada bismo jeli to voće?"
"Tako je, Sami. Bili biste ravni nama."
"Ali kako da dođemo tamo? Kroz planinu nema puta", očajno zavapi Sami.
"Ne očajavaj. Ako želiš otići tamo, ja ću ti pomoći."
"Ali kako?"
"Napravit ću put kroz planinu za tebe i tvoje prijatelje."
"Zar ti to možeš?", začudi se Sami.
"Naravno da mogu. I ja sam vaš učitelj s neba kao i Abraham i njegov tim."
Samiju se zacakliše oči od uzbuđenja. Srce zakuca jače. To je prilika da postane moćan kao i učitelji i to vrlo brzo.
"Ser, volio bih da mi pomogneš. Što moram učiniti?"
"Odabrat ćeš devet najvjernijih prijatelja koji će ići s tobom. Osim njih, obavezno ćeš povesti Evu i Adama jer će oni brzo prepoznati nasade sa stablima narančastih plodova te tako nećete gubiti vrijeme tražeći ih. Uz to, morate paziti da vas tamo nitko ne vidi, ni ljudi, ni učitelji. Ako bi vas ipak netko vidio, Eva će pomoći da vas puste i ništa ne kažu vašim učiteljima, jer ona je od tamo i oni je poznaju. Zato je važno da je nagovoriš da ide s vama. Ako uspiješ nagovoriti nju, ona zasigurno neće ići bez Adama pa tako njega ne trebaš ni nagovarati. Moraš dobro planirati vrijeme, Sami, jer Abraham se vraća za trideset dana. Vi morate što prije stići s voćem kako biste imali dovoljno vremena da, jedući ga, ojačate i postanete isti kao i mi. Tko zna hoćete li opet imati ovakvu priliku. Zato, požuri se, Sami. Već sutra okupi prijatelje, nagovori Evu i krenite."